Tijekom srednje, maštajući o faksu, pitamo se kako do indeksa i koji faks je pravi za nas?
Nervoza se pojavljuje i pri samoj pomisli na promjene koje nas očekuju, a kamoli raspravi o budućnosti. "Nisam spremna odrasti" pretvara se u "Imam još vremena" ili u "To je jedini faks za mene". Ako te zanima baš sve, najveći cilj bit će izbjeći fijasko. Ako pak znaš što želiš, druge opcije za tebe kao da ni ne postoje. Alternativa, koja zvuči kao neuspjeh, ponekad postane bolna stvarnost. Kako uopće studirati na neželjenom fakultetu?
Kada početni šok prođe, zapitaj se koliko želiš biti ozbiljan u tom pokušaju privikavanja na neočekivano. Neovisno o tome želiš li samo zadržati studentska prava ili ćeš pružiti priliku "planu B", korisno je ozbiljno pristupiti početku studiranja. U slučaju da putem zavoliš "plan B", gorak okus poraza brzo će prekriti dojam da si na pravom mjestu. U suprotnom, razočaranje će te potaknuti da se trgneš i naučiš tko si zapravo ti. On što smatraš svojim najvećim vrlinama bit će potpuno neutralizirano dok sa sumnjom budeš odlazio na predavanja. Postat ćeš još više svjestan svojih mana, ako se s njima odlučiš suočiti. Osim stvarnog sebe, upoznat ćeš i druge. Zezancija subotom prestaje biti glavni kriterij procjene. Osobine koje su tebi bitne, prepoznavat ćeš i cijeniti kod kolega s kojima ćeš se htjeti družiti i povezati. Pritisak da vrijeme tvoje bezbrižnosti ističe postepeno će postati dovoljno jak motiv da pronađeš zanimanje, koje ti se možda ne čini kao tvoj životni poziv, ali jest dovoljno dobra opcija.
Ostanak ili odlazak sa neželjenog fakulteta uvelike će odrediti koje ćeš poslove u budućnosti imati priliku raditi. Profesionalno gledano, gori od studiranja na neželjenom fakultetu može biti samo dugotrajan rad u zanimanju koje te ne zanima. Jasno, nigdje neće uvijek sve biti po tvome, ali ako si zadovoljan svojim istupom i svjestan da si dao sve od sebe, postaje nebitno jesi li u pravu. Kao i što drugi misle o tome, tko god oni bili. Svi ponekad griješimo, a donosimo i neke neželjene odluke. Konačan ishod situacije ipak najčešće određuje naša reakcija na događaje. Zato je bitno usuditi se. Ako i pogriješiš, ali pogrešku zrelo prihvatiš, na pravom si putu da ju ispraviš. Što god taj ispravak podrazumijevao, bolje je učiti iz pogrešaka nego nikada ne probati. Ishod nam je svima unaprijed poznat jedino ako ne probamo. Sve ostalo uzbudljiva je pustolovina puna uspona i padova.
Ne postoji idealno, niti najgore moguće zanimanje. Ipak, postoje poslovi koji ti nude priliku da budeš tko uistinu jesi i poslovi koji te tjeraju da budeš onaj tko zapravo nisi. Studiranje je vrijeme u kojem taj odabir postaje opipljiv. Najgore što sam sebi možeš priuštiti nije "izgubiti" nekoliko godina čekajući upis na željeni studij, niti studirati ono što ne znaš da li uistinu želiš raditi. Mnogo gore od toga jest studiranje na neželjenom fakultetu "pretvoriti" u neželjeni posao i život "od vikenda do vikenda".
Komentar: Ivona Šeparović
