Vrijeme je ispitnih rokova i odgađanja, prijavljivanja i odjavljivanja ispita. Kako izdržati?

Kao studentica, dugo sam se pitala zašto nemam dovoljno vremena, a nakon faksa to se filozofsko pitanje promijenilo u: "Kako uštedjeti vrijeme?" Zlobnici će reći da za to ne postoji način. Svaki dan na raspolaganju imamo 24 sata i nema načina da dio tog vremena sačuvamo za dane za koje želimo da duže traju. Kao na primjer, dan prije polaganja ispita. Znaš da nema više vremena za odugovlačenje, izvlačenje na talent i samozavaravanje da ti za taj ispit treba par dana. Isprike koje si nekoć koristio da bi otišao na kavu, sada ti se po tko zna koji put obijaju u glavu. Sada, kada se čini da sutra ne postoji. Nema više "Sutra ću učiti!", ima samo: "Sutra ću... proći ili pasti ispit". Završetak te rečenice počesto zavisi io tome koliko si odgađao u zadnjih nekoliko tjedana. Jednostavno, previše si vjerovao u sebe. Jedino što vrijedi naučiti iz toga jest ponašati se kao da je svaki dan za vrijeme rokova, baš onaj dan pred ispit. Na to nismo navikli. U osnovnoj i srednjoj jedan dan je najčešće bio dovoljan za "mršavu" trojku, a možda i neku bolju ocjenu, ovisno iz kojeg predmeta. Obveze koje smo imali svaki tjedan, nikad nismo shvaćali kao priliku da steknemo radne navike. Vidjeli smo ih samo kao tlaku koja nas odvaja od učeničke bezbrižnosti. Ako zeznemo, mamam ili tata će doći na informacije, kasnije napominjati što trebamo ispravljati i eto rješenja. Prilike za popravak su posvuda.

Prilika za popravak ima i na faksu, ali tamo ni jedan profesor neće zvati roditelje i upozoravati ih o štetnim posljedicama koje ne-učenje može imati na učenikov život. Zašto i bi? Studenti su već odavno punoljetni, na njima je da odaberu, donesu odluku i suoče se s posljedicama. "Sutra ću" je jedna od štetnijih studentskih odluka. A djeluje tako primamljivo i bezazleno.

Dok god nekoliko puta ne odgodiš izlazak na ispit u zadnji čas. Još gore, dok god ne zakasniš odjaviti pa odeš na ispit bez potrebnog iznanja i padneš ga. Onda iskustveno naučiš da "Sutra ću!" nije opravdanje, jer čim to kažeš znaš da - nećeš. Mijenjanje plana učenja iluzija je odgađanja koja djeluje genijalno, ali vrlo brzo se pokaže krivom.

Mnogo je iskrenije sebi reći: "Ići ću na druženje i zbog toga pasti ispit, nije li to malo nezrela odluka?" Čak i ako je odgovor potvrdan, vjerojatno ćeš odgoditi učenje i oići na tulum. No, prazna polja u indeksu, uskoro će pokazati da je vrijeme za zatvaranje u sobu. Kako se ispit bude približavao, zbog stresa ćeš sve teže pamtiti, zato je najbolje odmah početi učiti. Sutra ćeš? Hoćeš, samo ako započneš već danas.

Komentar: Ivona Šeparović