Katarina Butković: U školskom obrazovnom programu sam od malih nogu, s njime sam odrastala i njega prenosim na mlađe generacije.
Kada od djetinjstva ponavljaš istu rečenicu: „Ja želim postati učiteljica, ja ću raditi s djecom petnaest godina kasnije to ti postane profesija, u kojoj toliko uživaš i radiš je s istim žarom kao i prvog dana ulaska u učionicu.
Perspektivna osoba, koja radi kao učiteljica razredne nastave i informatike, danas je sretna i ispunjena, iako put do cilja nije bio lagan. Bilo je puno uspona, padova, plakanja, odbijenica danas je sretna i ispunjena, iako put do cilja nije bio lagan. Bilo je puno uspona, padova, plakanja, odbijenica i još mnogo toga – ali sve je to prebrodila i ostvarila svoj dječji san: raditi kao učiteljica i poučavati djecu i još mnogo toga – ali sve je to prebrodila i ostvarila svoj dječji san: raditi kao učiteljica i poučavati djecu.
Povodom toga donosimo intervju s Katarinom Butković, učiteljicom, koja najviše od svega voli ono što radi - poučava djecu.
Zašto ste željeli postati učiteljica?
Kao mala djevojčica u školskim klupama uvijek sam se divila svojoj učiteljici razredne nastave i gledajući nju znala sam da kad to želim biti i ja. Htjela sam raditi s djecom i postići to da i ja nekoga nešto naučim.
Kada malo razmislite jeste li na kraju dana zadovoljni odabirom svoga zanimanja?
Da, jako sam zadovoljna i zapravo to je sve što sam oduvijek htjela raditi i to sam i ostvarila.
Učenje djece jedna je od perspektiva za bolji svijet koju kao pojedinac stvaramo za bolju budućnost djece cijeloga svijeta.
Biste li promijenili zanimanje da vam se pruži prilika?
Ako bih baš morala promijeniti zanimanje, onda bi to i dalje morao biti posao koji obuhvaća rad s djecom na bilo koji način.
Djeca su pokretači za rad svakog učitelja!
Slušaju li Vas djeca?
Teško je odgovoriti na ovo pitanje, ja mislim da me slušaju ali puno je tu truda, rada i objašnjavanja kako postići pozitivnu i radnu atmosferu u razredu. Puno ovisi i o samom razredu.
Što Vas najviše usrećuje kada radite svoj posao?
Kad učenici nakon objašnjavanja neke nove lekcije imaju onaj „aha trenutak“. Kada shvate nešto što uvježbavamo i kada ih navedem da i sami nešto shvate i naprave samoinicijativno, jer tako najbolje uče – kada sami uspiju nešto uz moje usmjeravanje. Pa svi oni trenuci kada su dovoljno slobodni da mi se mogu povjeriti oko nekog problema koji imaju pa ga zajedno pokušavamo riješiti. A i situacije kada se smijemo i veselimo njihovim uspjesima.
Kakav su Vam planovi vezani za daljnje učenje i napredovanje u poslu?
Pa za sada sam već napredovala u zvanje učitelja mentora, a cilj je da napredujem i do učitelja savjetnika. Moje učenje zapravo nikada nije ni prestalo jer se stalno usavršavam na raznim tečajevima, radionicama, edukacijama. Kako i djeca stalno uče tako učim i ja, jer u današnjem svijetu tehnologije kada se sve užurbano mijenja moram biti u toku sa svim novitetima.
Koji zabavni dio programa volite uvrstiti u svoj rad s djecom?
Jako vole moje rekreacijske stanke kada plešemo razne robotske plesove. Takva pauza im je potrebna nakon dugog sjedenja u klupi ili za računalom tako da obožavamo plesati.
Imate li što poručiti za kraj ?
Mogu svima reći da slijede svoje snove, pokušaju ih ostvariti jer ako zaista volite ono što radite onda nikada nećete morati govoriti:“ Uh, moram na posao“, već će to biti sretna buđenja i veseli odlazak u sretnu okolinu koju ste odabrali za rad.
„Snovi postaju stvarnost- slijedite ih!
“
