Kada je 2007. godine pokrenut program "Mladi na djelu", mali broj mladih je uistinu znao o čemu se radi.
Što će zapravo 885 milijuna eura Europske komisije učiniti za mlade? Tada se većina takvih aktivnosti (barem u Hrvatskoj) vrtjela oko razmjena mladih i nebrojenih dobiti kulturološkog šoka. Izgledalo je zabavno, intenzivno i poučno. Hoće li mladi i iduće godine za to imati priliku veliko je pitanje, s obzirom na to da je Agencija za mobilnost i programe Europske unije objavila da se od iduće godine EVS vrlo vjerojatno spaja s Europskim snagama solidarnosti pa će se projekti u području volontiranja provoditi drugačije.
Gordana Paton, project manager u udruzi IKS (Petrinja), nedavno je sudjelovala na "EVS future search conference" u Tallinnu. O promjenama kaže: „Možemo pretpostavljati da se fokus prenosi na kvantitetu u smislu broja mladih koju EU želi prikazati kao volontere ili sudionike određenih "mobilnosti" za mlade. Dobili smo dojam da je cilj povećati broj kratkoročnih aktivnosti i time i sveukupni broj mladih sudionika." Bez obzira na promjene, Davide Capecchi, u Vijeću Europe zadužen za politike za mlade, tvrdi: „Postoje struje koje žele srezati sredstva za EVS, ali ne na zapadnom Balkanu. Osobno mislim da će EVS kakvog znamo nestati. Nadamo se da će njegov sljedeći koncept biti bolji." Čini se da će mladi i dalje moći otputovati u većinu zemalja Europe, razgovarati o određenoj temi i prihvaćati različitosti drugih mladih, s kojima ih u početku povezuje samo zbunjenost. Nešto više hrabrosti zahtijeva volontiranje u stranoj zemlji, gdje sam i bez ikog poznatog učiš raspolagati svojim budžetom i doprinositi dobrobiti drugih na različite načine.
Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge ZAMISLI, koja je nositelj akreditacije za EVS, izražava zabrinutost: "Tek smo ulovili korak s EVS-om, jer je Hrvatska jako kratko u punom kapacitetu EU podrške za mlade s obzirom na to da je članica od 2013. godine. Svjedočili smo smanjivanju sredstava u proračunu za mlade prilikom transformiranja "Mladi na djelu" u ERASMUS+. EVS je bitan, jer je stvorio veliku platformu i podršku, a mladima pruža sigurnost. Želim biti dio onih koji će braniti važnost EVS-a, gdje god on bio. Činjenica je da EVS mladima omogućuje da iskuse stvari koje bez EVS-a sigurno ne bi mogli."
Ne postoje dva volontera s potpuno jednakim EVS iskustvom, ali priče svih volontera na svijetu (pa tako i onih u okviru EVS-a) uvijek sugeriraju isto - očekuj neočekivano. Volonterski angažman uvijek je takav; ono što uložiš, vratit će ti se, ali na posve drugačiji način. Potvrđuje to i iskustvo koordinatorice aktivnosti Kluba za mlade Zagreb, Mateje Kušić: „Tijekom 12 mjeseci u Litvi, Vilnius mi je postao drugi dom, što mi je dalo puno samopouzdanje i spoznaju da se mogu snaći bilo gdje i da će sve biti i više nego OK. Moj projekt odnosio se na volontiranje u centru za djecu i mlade, što mi je po povratku pomoglo da se zaposlim na sličnom radnom mjestu u Hrvatskoj. Ipak, sam projekt je možda samo pola iskustva - puno više mi je za osobni razvoj značilo iskušavanje vlastitih granica u stranoj zemlji."
Iskušavanje granica nastavit će se nakon spajanja Europske volonterske službe s Europskim snagama solidarnosti. Profesor Europskih politika za mlade sa Sveučilišta Južni Walles, Howard Williamson, objašnjava: "EVS se mijenjao kako se razvijao. U početku nije bio povezan s EU programima za mlade, ali sada jest i to već 18 godina. Vrlo je vjerojatno da će se spojiti s Europskim snagama solidarnosti pa čak i da će ga one preuzeti. To je jedini način da Europske snage solidarnosti dosegnu brojke za kojima teže. Ali, volontiranje će ostati istaknuto na dnevnom redu EU za mlade."
Podsjetimo, cilj Europskih snaga solidarnosti je omogućiti mladima sudjelovanje u širokom spektru solidarnih djelovanja te pružiti podršku organizacijama koje se bave suočavanjem s društvenim i prirodnim izazovima. Upravo je široki spektar djelovanja ono što najviše zabrinjava, jer neodoljivo podsjeća na promjene u programskim shemama, kojima se skraćuje prostor za kvalitetan sadržaj. Kao alibi se najčešće spominje novac, koji je volontiranju „problematičan“, jer se učinci volontiranja njime ne mjere. Naprotiv, mjere se osobnim razvojem pojedinca, koji bi se u Europskim snagama solidarnosti lako mogao izgubiti. Ponovno ćemo se svi tada zapitati zašto je novac uvijek problem i kuda zapravo ide ovaj svijet.
Preispitivanje vlastitog djelovanja u smislu "isplati li se to" dio je svakodnevice bilo koga od nas. Primjerice, na poslu počneš misliti da je užasno što nitko ne vidi tvoj trud. Možda i ne vidi, ali vještine koje ćeš steći i karakter kojeg ćeš izgraditi ako ustraješ ionako ti nikada nitko ne bi mogao adekvatno naplatiti. Ne budeš li u stanju to vidjeti, mislit ćeš da si ostao kratkih rukava, da je netko zloupotrijebio tvoju voljnost da komadić svog srca daš za dobrobit društva. Kao u filmu "Šalji dalje" (2000.), kada 12-godišnji Trevor umire pokušavajući spriječiti nasilje i tako utjecati na svijet oko sebe. Ovaj je primjer možda presnažan, no društvo je prečesto sustav koji onemogućava one koji mu žele dobro.
Neizvjesno je čeka li takva sudbina i volontere diljem Europe. Ponešto energije zasigurno će bespotrebno potrošiti na nove izazove birokracije, zbog kojih će tu i tamo zaključiti da je njihov prostor za doprinos društvu još više smanjen. Nadajmo se da će "navika srca", kako se često opisuje volontiranje, tada biti dovoljno jaka da volonteri ne odustanu. U suprotnom, mladi će ponovno "izvisiti", jer njihov rad gledamo kao besplatan, umjesto da vidimo koliko je dragocjen.
Komentar: Ivona Šeparović
